Brojni privrednici koji su konačno počeli da se izvlače iz krize koju je izazvala pandemija virusa korona u zimu će, po svemu sudeći, ući sabirajući štete nastale od poplava, s obzirom na to da mnogi nisu osigurali imovinu ni nakon sedam godina od katastrofe koja je tada zapljusnula BiH.
Direktna i indirektna šteta nakon poplava 2014. godine, prema nekim procjenama bila je veća od milijardu maraka, a donekle je sanirana kroz jednokratnu pomoć. S obzirom na to da je i tada veliki broj objekata, preduzeća i poljoprivrednih gazdinstava bio neosiguran, šteta nikada nije u potpunosti nadoknađena.

Već nekoliko dana gotovo isti problemi potresaju privrednike u Istočnoj Ilidži, Trnovu i Palama, a direktorica Područne privredne komore Istočno Sarajevo Vinka Mićić ističe da je nekoliko preduzeća u Istočnoj Ilidži poplavljeno, te da je procjena štete u toku.

– Ove poplave nas opominju da protiv prirode ne možemo ništa osim da se zaštitimo i osiguramo imovinu. Nadam se da će lokalne zajednice i Vlada RS iznaći sredstva da pomognu da se nastala šteta bar djelimično sanira – rekla je Mićić.

Da su ove poplave na neki način opomena za neka buduća vremena saglasan je i predsjednik Privredne komore RS Pero Ćorić, koji ističe da je teško definisati plavna područja i da je svemu potrebno veoma studiozno pristupati.

– I svako urušavanje infrastrukture utiče na privredne aktivnosti. Privrednici bi morali da vode računa i o aspektu zaštite imovine i da se precizno zna šta je i kako zaštićeno, da bi mogli da naplate štetu. U nekim prethodnim poplavama bilo je situacija da ne mogu da naplate štetu, jer su osigurani od pucanja cijevi ili prokišnjavanja krovova, ali ne i od poplava ove vrste. Ni sada sigurno nije ništa bolje – rekao je Ćorić i dodao da će nakon što lokalne komisije obave posao na terenu slika o posljedicama posljednjih poplava biti jasnija.

Ognjen Aleksić iz Instituta za osiguranje u Banjaluci kaže da se osiguranje imovine domaćinstava svelo uglavnom na ono što banke zbog hipoteka insistiraju, a ništa bolja nije ni kada je riječ o poljoprivrednim gazdinstvima i preduzećima.

– Zamislite da su nas zadesile poplave dok je pšenica još na njivama, šteta bi bila dvostruka, od uništenih usjeva do nedostatka hrane. Sve ono što se subvencioniše iz budžeta moralo bi biti zaštićeno, a u poljoprivredi su podsticaji najveći. Ovaj trenutak je opomena da je krajnje vrijeme da se uradi nacionalna strategija da sva imovina i državna i privatna bude osigurana, jer kratkoročna pomoć ne rješava problem – istakao je Aleksić.

Podsjećajući da je jednom domaćinu u ovim poplavama nastradalo 120 ovaca ističe da je svako grlo koje doprinosi proizvodnji mlijeka ili mesa potencijal za osiguranje.

Aleksić kaže da je ovo dobar trenutak da se struka, privreda i politika dogovore i da se ide u pravcu kreiranja strategije koja bi sigurno dugoročno imala veliki značaj.

Računica jasna

Ognjen Aleksić pojašnjava da je trošak osiguranja hiljadama puta manji od vrijednosti onoga što se osigurava.

– Primjera radi, osiguranje stana od oko 50 kvadrata sa uključenim i rizikom od zemljotresa, ne košta više od 150 maraka godišnje. To je manje od 50 feninga dnevno da se osigura imovina vrijedna 130.000 maraka tako da je računica jasna – pojasnio je Aleksić.

Izvor: ekapija.com