Hipofiza je glavna žlijezda s unutarnjim lučenjem koja upravlja radom većine ostalih žlijezda, štitnjače, nadbubrežne žlijezde i spolnih žlijezda. Bez njezine stimulacije te žlijezde ne bi uopće izlučivale svoje hormone. Osim toga, hipofiza izlučuje i neke hormone koji ne upravljaju radom drugih žlijezda, nego djeluju direktno na udaljena tkiva i organe.

Hipofiza je mala žlijezda, veličine zrna graška, smještena na bazi mozga, u projekciji korijena nosa. Sastoji se od većeg prednjeg režnja (adenohipofiza) i tanjeg stražnjeg režnja (neurohipofiza) između kojih je tanka zona (intermedijarni režanj). Malim drškom je povezana s hipotalamusom, evolucijski starim, bazalnim dijelom mozga.

U hipotalamusu se nalaze jezgre koje sintetiziraju stimulatore ili inhibitore hormona hipofize, a koji lokalnim krvotokom putuju drškom hipofize i u hipofizi stimuliraju ili inhibiraju specifične stanice koje izlučuju svoje hormone u cirkulaciju. Na razini hipotalamusa se integriraju brojni signali kako iz drugih dijelova središnjeg živčanog sustava i autonomnog živčanog sustava, tako i iz periferije, odnosno na njega povratno djeluju i hormoni perifernih žlijezda s unutarnjim lučenjem. Putem negativne povratne sprege na razini hipotalamusa i hipofize usklađuju se dolazni i odlazni signali i održava urednom endokrina funkcija osovine hipotalamus-hipofiza-podređene žlijezde.

Adenohipofiza izlučuje TSH (hormon stimulator štitnjače), ACTH (hormon koji stimulira izlučivanje kortizola, hormona kore nadbubrežnih žlijezda), LH i FSH (gonadotropini koji stimuliraju spolne žlijezde), hormon rasta, prolaktin (stimulira stvaranje mlijeka u mliječnim žlijezdama). Intermedijarni režanj izlučuje MSH (hormon koji stimulira melanocite, pigmentne stanice kože). Neurohipofiza izlučuje ADH, hormon koji upravlja mokrenjem, odnosno smanjuje izlučivanje urina bubrezima i oksitocin, hormon koji utječe na kontrakcije maternice i istiskivanje mlijeka pri dojenju.

Postoji velik broj bolesti hipofize, no vrlo su rijetke. Najčešći su tumori hipofize koji su u pravilu dobroćudni, a metastatski tumori su ekstremno rijetki. Simptomi mogu biti udaljeni (sistemski) uzrokovani pojačanom sekrecijom hormona i njihovim djelovanjem na udaljene organe ili lokalni, uzrokovani kompresijom tumora na okolne strukture. Kako se iznad hipofize, ispred drška hipofize, nalazi križanje očnih živaca, veći tumori hipofize koji se izbočuju prema gore mogu pritisnuti očne živce i uzrokovati ispade u vidnom polju.

Hipofiza je mala žlijezda, veličine zrna graška, smještena na bazi mozga
Hipofiza je mala žlijezda, veličine zrna graška, smještena na bazi mozga (Foto: Getty Images)

Moguć je i bočni pritisak na okolne krvne žile ili živce koji upravljaju funkcijom očnih živaca što može uzrokovati vensku trombozu kavernoznog sinusa ili ispad funkcije pojedinih očnih mišića.
Pritisak tumora na okolne endokrine stanice u hipofizi može uzrokovati smanjenje njihove funkcije i deficit pojedinih hormona hipofize.

Dijagnostika tumora hipofize uključuje anamnezu i klinički pregled na osnovu kojih se postavlja sumnja na adenom hipofize. Liječenje ovisi o veličini tumora i njegovoj sekretornoj funkciji, a najčešće se provodi kirurški.

Kod bolesnika u kojih je kontraindicirano kirurško liječenje ili je tumor preblizu osjetljivih struktura kao što su živci i krvne žile, ili kod zaostalog tumorskog tkiva u blizini žila i živaca, odnosno kod ponovne pojave tumora na mjestu operacije, provodi se liječenje gama nožem, odnosno uskim usmjerenim snopom gama-zraka kojim se uništava tkivo tumora.

Liječenje deficita hormona hipofize

Hipofiza može slabije izlučivati hormone u različitim stanjima. Sve bolesti hipofize, operacije i zračenje hipofize mogu uzrokovati deficit njezinih hormona. Bez obzira na uzrok, deficit hormona hipofize liječi se nadoknadnom terapijom hormonima koji nedostaju.

Nadoknadna terapija postoji za sve nedostajuće hormone. Ako je potrebno uvesti više hormona u nadoknadnu terapiju, onda se najprije u terapiju uvodi hidrokortizon (hormon kore nadbubrežnih žlijezda), potom l-tiroksin (hormon štitnjače) i tek na kraju spolni hormoni i hormon rasta. Tako je čak i u situacijama kad uopće nema funkcije hipofize, moguće postići urednu koncentraciju nedostajućih hormona u krvi i osigurati visoku kvalitetu života i jednak životni vijek kao u zdravih osoba.

Kad se radi o sumnji na bolesti hipofize, važno je što prije provesti adekvatnu dijagnostičku proceduru, odnosno javiti se na vrijeme endokrinologu koji ima iskustva u dijagnostici i liječenju bolesti hipofize.

Izvor: zadovoljna.dnevnik.hr