„…pratim vaš Portal već godinama i cijenim to što na njemu mogu naći odgovore na mnoge dileme koje imam u vezi s osiguranjem u kojem radim već trideset godina kao zastupnik-terenac čija plaća ovisi o prodanim policama. Moja opservacija se odnosi na silne reklamne kampanje koje u posljednje vrijeme vode neki naši osiguratelji. Ne svi, doduše. Recimo, osiguratelj X kod kojega radim nema takvih kampanja. Ja i meni slični smo hendikepirani jer obećane nagrade, od dječjih pelena, preko besplatnih izleta i boravaka u hotelu, do skupih vozila „ako ugovorite policu osiguranja kod nas“, u današnje vrijeme nestašice para i posla zvuče primamljivo, posebno kod osiguranja motornih vozila koja su nam većina u portfelju. Ako se ovako nastavi može se očekivati da će neki „bogati“ osiguratelj početi davati i besplatno neka osiguranja. Kamo to vodi ?…, B.T.

Naš čitatelj je stavio u fokus jedno kontroverzno ponašanje nekih osiguratelja koji konstantno vode marketinške i promidžbene kampanje, koje doista ne mogu proći nezapaženo. Toliko su agresivne i „tuku“ vas iz svakoga medija: ne možete otvoriti neku portal adresu, a da vam ne uskoči nekakva reklama nekog osiguratelja; ili novine bez slike odnosno reklamne poruke ili pak tv-postaja bez likova zadovoljnih osiguranika koji blaženo uživaju u svom domu samo zbog toga što imaju policu nekog određenog osiguratelja. Naravno, ništa novog pod suncem, reći će neki. Današnje stanje nije iznenađenje. Još prije tridesetak godina počela je „borba“ s nelegalnim (bar se tako onda smatralo) nagradama, besplatnim frizurama, besplatnim tehničkim pregledima, kontakt provizijama i sl., što je karakteriziralo tzv. burekdžijski način prodaje osiguranja u bijednim kućercima poredanim uz stanice za tehnički pregled motornih vozila. Hajde, toga smo se (donekle) riješili, kućice su postale fino uređeni uredi s licenciranim prodavateljima odnosno distributerima, kako i dolikuje našem (novom) položaju članice Europske unije. No, suština je ipak ostala kroz radnje koje navodi naš čitatelj u svom pitanju. Naravno, marketing je osigurateljima nužno potreban, posebno danas, u vrijeme nepoštedne utakmice/konkurencije na prilično ograničenom tržištu osiguranja, kao što je hrvatsko tržište. Ključni zadatak cijelih službi (marketing) u osiguranju jeste zadržati stare i privući nove osiguranike, kako bi se ustalio i povećao portfelj i osigurao financijski pozitivan rezultat odnosno dividenda dioničarima osiguravajućeg društva. U tom cilju su lako prepoznatljiva oglašavanja osigurateljnog proizvoda, kratkotrajni poticaji radi unapređenja prodaje (kao što su to spomenute nagrade odnosno dobitci na osigurateljnoj lutriji), publicitet, blistavi nastupi službi za odnose s javnošću, redovna i nemilosrdna press priopćenja i sl. Uostalom, takva djelatnost je regulirana Zakonom o osiguranju (čl. 383.-385.) U st.3. čl. 383. kaže se:“ Društvo za osiguranje obavlja aktivnosti izravne promidžbe proizvoda koje nudi na tržištu kao svoj legitimni interes kada je takva promidžba usmjerena prema ugovornoj stranki za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a pod uvjetom da istu obavlja u skladu s Uredbom(EZ) br. 2016/679 i da je ugovornoj stranki osigurano pravo na prigovor“. Dakle, promidžba, u koju spadaju svi oni oblici navedeni u pitanju našeg čitatelja, usmjerena prema ugovornoj stranci (postojeći osiguranici) je „legitimna“ (moderan izraz koje susrećemo u našem društveno-političkom okružju koji se, kao što vidimo, „uvukao“ i u „stručni“ jezik osigurateljnog zakonodavca, a koji bi valjda trebao biti sinonim za legalan/zakonit), a mogli bismo dodati i „legalna“, jer je u skladu sa Zakonom (lex, legis, legalis) .

A što je s promidžbom upućenoj prema eventualnim budućim osiguranicima? Zakon o osiguranju pretpostavlja da je sadržaj takve promidžbene djelatnosti informiranje „o društvima za osiguranje i proizvodima koje nude na tržištu društva za osiguranje“) čl. 385. Zakona o osiguranju). Taj članak propisuje kakve kvalitete moraju biti takve informacije (ne smiju dovoditi u zabludu svrhu i cilj informacije, moraju biti cjelovite, točne, jasne i istinite, potkrijepljene vjerodostojnim dokazima, posebno se ne smiju za osiguravajuće društvo koristiti „uspjeh i financijski pokazatelji grupe, holdinga ili konglomerata“ kojemu društvo pripada (podvlačimo činjenicu da naš čitatelj radi kod društva koje nije član takvih pojavnih oblika, zbog čega je očito hendikepiran). Ispunjavaju li sve one kampanje, lutrije, nagrađivanja i sl. tražene uvjete? Stvar je dublje analize, ali svakako bi se našlo mnogo toga što ne odgovara traženim pretpostavkama. Uostalom, nad sadržajem takvih kampanja budno bdije nadzornik – HANFA – kojoj osiguratelj prije početka kampanje mora dostaviti na uvid informacije koje se odnose na promidžbene informacije koje sadrže podatke o financijskom stanju, položaju na tržištu, rezultatima poslovanja tog društva. HANFA će proučiti dostavljene informacije i usporediti s odredbama Zakona, utvrditi njihovu legalnost i – ako nađe da nešto ne štima – u roku od 30 dana dostaviti osiguratelju obavijest o potrebi popravka ili ispravka sadržaja.

A što se tiče straha našeg čitatelja da će neki osiguratelji uskoro, u žaru konkurentske borbe, početi davati besplatno neka pokrića (određeni rizici, odnosno vrste osiguranja) za nadati se da se to neće dogoditi i da bi, u sl. takve rabote, Nadzornik vrlo brzo reagirao. Naime, strah g. ili gdje B.T. (trideset godina u osiguranju) vjerojatno potječe od činjenice da su neki (i danas živući) osiguratelji, ne tako davno, uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti davali i besplatno (bez plaćanja premije) osiguranje od posljedica nesretnog slučaja/nezgode. Jer, poznato je da premija prigodom sklapanja ugovora ne bi smjela biti predmet trgovinske pogodbe i utvrđivana na istočnjački način cjenkanja, jer je premija određena premijskim tarifama, koje počivaju na ocjeni višegodišnjih rezultata, na temelju procjene aktuarske struke o budućim rizicima koji se ugovorom preuzimaju. Tako se barem uči u školama i na fakultetima. No, to ne znači da neki osiguratelj ne bi mogao naučeno zanemariti i početi slijediti primjer francuskog društva (Carrefour , 2010.) koje je došlo na ideju da učenicima i studentima pomogne poklanjajući im besplatno školsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, čime je izazvalo reakciju i tužbu konkurentskih društava (MAE).

Izvor: osiguranje.hr