MANJE JE VIŠE - Prekomjerno informiranje osiguranika dovodi do dezinformiranja

U svijetu osiguranja posljednjih godina glavna tema među legislatorima, a onda na njihovu žalost,  i među osigurateljima – zaštita potrošača osigurateljnih proizvoda. Glavno sredstvo kojim se ta zaštita želi postići jeste nametanje obveze osigurateljima i ostalim prodavateljima (ili ako vam je draže: distributerima) na predugovorno informiranje eventualnog budućeg ugovaratelja osiguranja i to o svemu i svačemu.

Naš čitatelj S.Ć. žali se da je za obično obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila dobio: pismo o dostavi informacija o zaštiti podataka u kojemu ga osiguratelj lijepo informira da je to obvezan učiniti u skladu s odredbama  Opće uredbe EU  o zaštiti pojedinca u vezi s obradom podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka  (navodi se i broj te direktive – 2016/679 i njezina skraćenica GDPR na snazi od 25.5.2018) i prilaže Informaciju; na dvije stranice osiguratelj obrazlaže svrhu obrade i pravnu osnovicu za obradu osiguranikovih osobnih podataka, izvor tih podataka, obrazloženje legitimnosti interesa osiguratelja na obradu osiguranikovih osobnih podataka, obvezu čuvanja osobnih podataka osiguranika i slučajeve u kojima će ih dostaviti drugim tijelima, rokove u kojima će se čuvati prikupljeni osobni podaci osiguranika (navod: u skladu s propisima Republike Hrvatske upućuje na potrebu da – unatoč informaciji – osiguranik posegne za službenim glasilom i prouči koji su to rokovi);  te konačno koja su prava osiguranika: pravo na pristup, pravo na ispravak, pravo na brisanje, pravo na ograničenje obrade osobnih podataka, pravo na prenosivost podataka,, pravo na prigovor, pravo na pritužbu, pravo na povlačenje privole i pravo na naknadu štete – imovinske i neimovinske. Zatim su priložene, na tri stranice gusto tiskane malim, prosječnom vozaču jedva vidljivim slovima, Informacije ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju, gdje se detaljno informira ugovaratelja o pokriću osiguranja, što nije pokriveno osiguranjem, ograničenja pokrića, zemljopisni opseg osiguranja, obveze osiguranika, kada i kako platiti osiguranje, datum početka i završetka osiguranja, raskid ugovora; slijede  Opći uvjeti za osiguranje imovine, pa  Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti; na kraju – obrazac-zapisnik o tome da su mu uručene navedene isprave. S obzirom da je uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti zaključio i uobičajeno osiguranje od nesretnog slučaja – ponovno istim redoslijedom prima dokumentaciju. Sveukupno – dvadesetak stranica teksta. Naravno, kaže S.Ć., nije ništa čitao, osim police osiguranja, a potpisao je da je informiran o svemu, kako ne bi doveo u problem ionako zbunjenog distributera osiguranja. „Čemu sve to? I nije li i to razlog da mi je premija ove godine nešto veća?.“
 

Nažalost, osiguratelji moraju postupati po propisima. U poznatoj Distribuciji osiguranja (IDD) cijelo jedno poglavlje (poglavlje V) posvećeno je uvjetima informiranja i pravilima poslovnog ponašanja, gdje je državama članicama naloženo da u svoja zakonodavstva preuzmu obveze iz Direktive koje se odnose na informiranje potrošača osigurateljnih proizvoda. Informacije prije sklapanja ugovora moraju dati osiguraniku svi distributeri, posrednici i osiguratelja kad direktno prodaju proizvod. Informacije su brojne, a IDD propisuje i oblik informacija, sredstva na kojima se daju informacije, sadržaj informacija i sl. Te informacije se daju za sve vrste osiguranja, a za investicijska osiguranja još su kompleksnije i opširnije ( potpisnik ovog članka nedavno je vidio paket tih informacija koji je iznosio 52 stranice!). Hrvatski Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju  (Narodne novine br. 112/18, od 14.12.2018.) preuzeo je odredbe IDD direktive. U čl. 118.do 124.detaljno je regulirao  „Uvjete informiranja i pravila poslovnog ponašanja“, a posljedica toga su upravo informacije o kojima govori naš čitatelj.  Ukratko, krivice za prekomjerno informiranje nije na osigurateljima. Već tijekom priprema za donošenje famozne IDD direktive osigurateljna struka je upozoravala na nepotrebni opseg i sadržaj informacija tvrdeći da se ne traži više nego bolje informacije i da prekomjerno informiranje, pored toga što evidentno predstavlja dodatni posao i trošak osigurateljima, dovodi do onoga o čemu govori naš čitatelj: do sindroma preinformiranosti i posljedično nezainteresiranosti osiguranika za informacije, koje konačno završavaju u kanti za smeće. Zato bi bilo puno bolje da su informacije kraće, jasnije, bez ponavljanja i nepotrebnog tiskanja. No, dura lex sed lex i o tome se za sada ne može diskutirati. Informacije bi trebale biti na korist osiguranicima, a to mogu samo ako  se osiguranik s njima upozna prije sklapanja ugovora o osiguranju. Hoće li? Kod svakodnevnih uobičajenih ugovora, zasigurno neće. Osiguranik će se osloniti na ono što mu kaže zastupnik ili broker, dovodeći tako opet u žižu važnost (stručnost, poštenje, savjesnost) prodavatelja osiguranja. Puka predaja obimnih informacija osiguraniku može se pretvoriti u štetu za osiguranika, jer osiguratelj predaju informacija može koristiti kao alibi za izostanak usmene informacije i , u slučaju spora, dokaz da je izvršio svoju obvezu iz Zakona, a što se osiguranik nije informirao čitajući osigurateljnu lektiru – njegov je problem i eventualna šteta.

Izvor: osiguranje.hr


Posted on Tuesday, April 09, 2019 (Archive on Tuesday, May 21, 2019)
Posted by Redakcija  Contributed by
    

Rating:
Comments:
Save

Current Rating: